Fatim Brkić, rođena je 30. 8. 1916. godine u Mostaru. Bila je studentkinja medicine u Beogradu, Prema nekim izvorima, bila je prva muslimanka koja je položila ispit zrelosti 1936. godine u Velikoj gimnaziji u Mostaru, gdje je slovila kao redovna i vrijedna učenica. Fatima se pridružila Savezu komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) 1939. godine, a kandidatkinja za članstvo u Komunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ) postala je 1941. godine, aktivno se uključivši u Narodnooslobodilački pokret.

Uhapšena je prvi put 10. marta 1942. pod optužbom za ilegalne aktivnosti, nakon čega je odvedena u Sarajevo, ali je oslobođena zbog nedostatka dokaza. Potom je otišla u Zagreb kako bi završila studije, ali je ponovo uhapšena u septembru 1942. i poslana u logor Stara Gradiška. Tamo je radila u logorskoj bolnici gdje je nesebično brinula o oboljelim zatrobljenicima često riskirajući svoj život. I sama je preboljela tifus, tzv. “Gradiščansku gripu”. Zatvorenici su je cijenili zbog njenog predanog rada, a kroz strašne uvjete logora opisivana je kao osoba koja je zračila snagom i humanošću. Ustaške vlasti su je kasnije pokušale regrutirati kao špijunku, na što je Fatima prividno pristala i uspjela nakratko otići u Mostar. Pokušala je zatražiti pomoć talijanskih vlasti, ali je ubrzo ponovo uhapšena i vraćena u Staru Gradišku, gdje je likvidirana u maju 1943. godine, preminuvši u logorskoj bolnici nakon teških mučenja.

Fatima Brkić je bila sestra Hamdije, Hivzije i Ahmeta Brkića, koji su također poginuli u Narodnooslobodilačkoj borbi. U Mostaru jedna ulica nosi ime braće Brkić, u znak sjećanja na njihovu žrtvu.

1. Konjhodžić, Mahmud (1981): Mostarke

2. Seferović, Mensur (2009): Zvijezde stajaćice, Zapisi o djevokama i majkama iz dva rata 1941-45 i 1991-95.

3. Fotografija: https://partizansko.info/partizan/fatima-m-brkic/