Jovanka Barzeta-Ćećez, rođena 1. decembra 1924. godine u Mostaru, odrastala je u porodici željezničara-kovača. U to vrijeme, život u Mostaru bio je ispunjen izazovima, a Drugi svjetski rat donio je nemjerljive teškoće. Kao učenica Ženske škole, Jovanka je, poput mnogih, doživjela tešku sudbinu. Tokom rata sa majkom i bratom bila je deportovana u logore, prvo u Gospić, zatim u Jastrebarsko, i na kraju u Beograd. Njen povratak u Mostar, 14. februara 1945. godine, bio je povratak u grad koji je tek izlazio iz rata. Nakon povratka, Jovanka se brzo uključila u obnovu grada. Zapošljava se i postaje aktivna članica društva, prepoznatljiva po svom neustrašivom duhu i želji da doprinese obnovi Mostara. No, njen najveći izazov i podvig bio je priključenje Dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Mostaru, gdje se svrstala među prve žene koje su postale vatrogasci u našem gradu. U tom trenutku, Dobrovoljno vatrogasno društvo Mostar bilo je gotovo isključivo muško područje. Ali sedamdeset godina nakon osnivanja društva, Jovanka i njene kolegice prekinule su tradiciju oblačeći vatroganu uniformu i tako omogućile ženama prisustvo u redove vatrogasaca.

Zajedno s Jovankom, prve žene u vatrogasnom društvu bile su: Šefika Drljević, Duda Popo, Naza Zalihić, Sofija Ikić, Uma Repeša, Arifa Brkić, Marica Golijanin, Remzija Slipičević i Ramiza Pandur. Jovanka Barzeta-Ćećez bila je dio Dobrovoljnog vatrogasnog društva sve do 1959. godine.

Izvori:
1. 100 godina vatrogasnog društva Mostar, Mostar 1986.
2. Fotografija: Isto